VEC PRVA NA HRVATSKI PREVEDENA ZBIRKA PRICA MAKEDONSKE SPISATELJICE RUMENE BUZAROVSKE, OSMICA, U HIPU JE OD NJE STVORILA REGIONALNU ZVIJEZDU, A NIJE TEsKO PRETPOSTAVITI DA JE CEKA I UGODNA, JOs sIRA, BAREM EUROPSKA, RECEPCIJA.

Zbirka od jedanaest prica Moj muz za sada je vrhunac njezina pisanja. Sve price ispripovijedale su vrlo razlicite zene iz prvog lica, ali te se price ticu koliko njih toliko i njihove okoline, odnosa s muzevima (jer jedino zajednicko im je to Sto su sve u brakovima, a jedna je vec i sahranila svog muza), djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima. Zbog toga se radi o galeriji iznimno upecatljivih i precizno profiliranih likova i majstorskim kondenziranim d(r)amama, o psiholoSkim ali i socijalnim, s posebnom osjetljivoScu na patrijarhat, portretima. Jer, govoreci o svojim brakovima i muzevima - ginekolozima, pjesnicima, veleposlanicima, policajcima - govori se o profesijama i njihovim statusima, o odnosima moci - vecina zenskih likova ipak je zasjenjena i emotivno i socijalno zapuStena zbog prestiza njihovih muzeva i njihovih profesija. Rumena Buzarovska bez pardona zadire i u dijelom tabuizirane teme: piSe o majkama koje, eto, ne vole svoju djecu, koje su joj, samo da ne bude osude okoline, u stanju i iz nehata naStetiti. Zapravo, autorica prije istrazuje tamno i nestabilno u likovima, volju za moci i priznanjem, kompromise koji zivot oduzimaju, iracionalizam ljubavi, covjeka kao skup oprecnosti koje radaju unutarnju napetost. Sve je to ispisano u najboljem duhu americke kratkopricaSke ekonomije, najzahtjevnijim nacinom, jezikom obicnih ljudi, mimo svake patetike, razorno i, valja priznati - istinito, jer je mjera istine u umjetnosti uvjerljivost koja se osjeca potkozno, tijelom.